U susret predstojećim predsjedničkim izborima u Crnoj Gori, zakazanim za 19. mart, odnosno 2. april (ukoliko dođe do drugog kruga), analizirali smo kampanje predsjedničkih kandidata koristeći analizu frejma, metodu koja se koristi za identifikaciju ideoloških pozicija u političkoj komunikaciji.

Prije tačno 60 godina, američki pjevač Endi Vilijams je otpjevao jednu od najpoznatijih božićnih pjesama „It’s the most wonderful time of the year“. Iako njihova estetska komponenta može biti upitna, u Crnoj Gori izbori su pandan pretprazničnom uljepšavanju gradova, sa vazduhom koji odiše „pogledom u bolju budućnost“. Dok su ulice gradova i naselja oblijepljene plakatima, bilbordima i zastavama, a propagandni spotovi prekidaju svaki video koji odgledamo, predizborna obećanja reflektuju svjetonazore kandidata odnosno partija ali i birača. Međutim, ideologija nerijetko ustupa mjesto „pragmatičnim“ saradnjama i političkom opštemjestašenju. Upravo zbog toga, ideologije crnogorskih partija možda jesu jasne na papiru ali ne i u političkoj praksi. U Crnoj Gori je lako odrediti partije koje se identifikuju kao „socijalističke“ i „socijaldemokratske“, „liberalne“, „zelene“ ili „konzervativne“ ali te odrednice često nisu u saglasju sa političkim ponašanjem.

U susret predstojećim predsjedničkim izborima u Crnoj Gori, zakazanim za 19. mart, odnosno 2. april (ukoliko dođe do drugog kruga), analizirali smo kampanje predsjedničkih kandidata koristeći analizu frejma, metodu koja se koristi za identifikaciju ideoloških pozicija u političkoj komunikaciji. U sociološkim i politikološkim analizama, analiza frejma se sastoji iz „dijagnostike“ (predstavljanja trenutnog stanja“), „prognostike“ (ishoda do kog će trenutno stanje dovesti i mogućih rješenja) i „motivacije“ (zašto treba postupiti na određeni način). Fokus analize je isključivo na komunikaciji koju su zvanični profili kandidata imali na društvenim mrežama, zaključno sa 10. martom: prethodna politička komunikacija, te partijske pozicije nisu uzete u obzir. Jasno je da kampanje kandidata ne postoje u političkom vakuumu – stoga, analiza nema za ključni cilj određivanje ideološkog profila samih kandidata koliko ukazivanje na značaj ideologije u političkoj komunikaciji.

Ideologija je neizbježna zato što reflektuje vrijednosti do kojih nam je manje ili više stalo: kao što nije moguće biti „apolitičan“, nije moguće ni biti „neideološki orijentisan“. Svaka debata o društvu i politici je a priori ideološka jer podrazumijeva odvajanje važnog od nevažnog. To se odvajanje vrši kroz frejmove, odnosno okvire. Investiranje u autoput umjesto razvijanja željeznice ili proširivanja zaštićenih zona na dijelu autoputa je i politička ali i ideološka odluka, jer je zasnovana na (političkoj) logici kojom dolazimo do zaključka da je nešto bolje ili gore.

U ovom tekstu, ideološka analiza komunikacije predsjedničkih kandidata je predstavljena po redosljedu kojim će se kandidati pojaviti na listiću. Kako bi kontekstualizovali nalaze, ponudićemo i ideološku procjenu kampanje u odnosu na osnovnu osu ljevice i desnice. “Sa izuzetkom kampanje Draginje Vuksanović-Stanković, koja se biračima predstavila iz pozicije lijevog centra i Jovana Radulovića – Jodžira koji kombinuje populizam i političku satiru, politička komunikacija u predsjedničkoj kampanji ideološki pripada desnom centru ili čak krajnjoj desnici.

1 – Milo Đukanović. Kao sveobuhvatna ili „catch all“ partija ideološkog centra, kampanja aktuelnog predsjednika takođe ima primjese paternalističkog, konzervativnog tradicionalizma („Poštujemo naše starije, cijenimo njihovu mudrost i životno iskustvo.“, „U Crnoj Gori za koju se mi zalažmo će postojati red“.) Iako diskurs o „evropskim vrijednostima“ na kom je zasnovana kampanja u načelu nije konzervativan, g. Đukanović se u promo spotovima predstavlja kao „odgovoran lider“ koji je „uspostavio stabilnost“ i „sačuvao suverenost“ – frejmovi koje je (izuzev odgovornog liderstva) teško povezati sa lijevo-orijentisanim ideološkim pozicijama. Doduše, fokus kampanje na prognostički frejm „građanskog koncepta“, „ekonomije“ i „Evropske unije“ ipak ima lijevi prizvuk, iako ekonomski frejm nema pomena redistribucije, već forsira „realnu“ ekonomsku politiku i dovođenje investitora. Sami slogan, „Nego ko?“ već predstavlja dijagnostički frejm, fokusirajući se na jedinog potencijalnog kandidata. Čak je i muzička podloga najsličnija izborima sa kraja devedesitih. Analiza frejma nije moguća bez razumijevanja cjelokupnog konteksta, pa je samim tim interesantno grananje dominantnog frejma “odbrane države” u potkategoriju “prekida agonije”. Valja napomenuti i da su elementi manihejstva (nastupanje iz pozicije „Mi-Oni“) prisutni i u govorima predsjedničkog kandidata („štetočine i štetočinstva“). Mada je Manihejstvo jedna od ključnih ideoloških odlika radikalnih ideologija, poput populizma ili krajnje desnice/ljevice, ono je po pravilu prisutnije u predizbornim kampanjama – naročito u polarizovanim sredinama. I pored elemenata Manihejstva, Đukanovićev diskurzivni fokus na antifašističke vrijednosti i građansku Crnu Goru nije u saglasju sa eventualnim programom radikalno/krajnje desnog kandidata. Kao i u kampanji Andrije Mandića i Alekse Bečića, i u kampanji Đukanovića mladi imaju za cilj naglašavanje glavnog ideološkog frejma: podršku paternalističkoj viziji „Evropske Crne Gore“. U poređenju sa ostalim kandidatima, vizuelno rješenje kampanje Đukanovića najjednostavnije je ali i najjasnije. Na promotivnim materijalima dominiraju crvena i bijela boja, uz crni font, što je vrlo slično kampanji sa predsjedničkih izbora 2018.

Ideološka procjena kampanje: desni centar.

2 –  Jakov Milatović. Vizuelni identitet kampanje ne odudara značajno od vizuelnog identiteta partije. Politička poruka odražava i identitet partije, zasnovan na tehnokratskom centrizmu ili čak centrističkom populizmu (po uzoru na češki ANO 2011). Podjela na „dobre“ ljude i „bogate elite“ nije eksplicitno zadata u predsjedničkoj kampanji g. Milatovića, premda „stavljanje tačke na jednu od najmračnijih era u skorijoj crnogorskoj istoriji“ i „godini koja je presudna“ cilja na stvaranje efekta hitnosti, karakteristične za populističku komunikaciju. U „pismu predsjednika“ koji se može interpretirati i kao (ne)zvanični program predsjedničkog kandidata, Milatović u dijagnostičkom frejmu pretpostavlja Crnu Goru („podjela, nacionalnog prebrojavanja, politikantskog nadgornjavanja i ekonomskog propadanja“), koja traži spasonosni izlaz. To objašnjava i motivacioni frejm u sloganu „Uspjećemo“. Fokus na ekonomsku diplomatiju i privlačenje stranih investicija jeste značajan dio predsjedničkog posla ali ukazuje na profil (još jednog) kandidata desnog centra. Poput drugih kandidata, i Milatović se oslanja na mlade u svojoj političkoj kampanji, a naročito u kontekstu njihovog „povratka“. Ipak, uprkos potencijalu ideje, promocija „povratka“ nema nostalgični prizvuk već je strogo u funkciji motivacionog frejma „tehnokratskije budućnosti“.

Ideološka procjena kampanje: desni centar.

3 –  Andrija Mandić. Kampanja Andrije Mandića, kandidata političkog saveza u kojem dominantnu ulogu ima stranka nacional-konzervativizma Nova srpska demokratija, naizgled je naklonjenija centrističkom i ideološki raznolikom biračkom tijelu („Pružena ruka pomirenja“). Promjena ideološke pozicije i odbacivanje nacionalističkih pozicija jeste primjetna ali ideološki podtekst kampanje Mandića ostao je sličan. Ideje desnice poput poštovanja tradicije („Gradimo budućnost, čuvajmo tradiciju“), reda i heteronormativnih rodnih uloga su i dalje prisutne („Moji preci su živjeli u Crnoj Gori, a i potomci će: moja sudbina je neraskidivo vezana za Crnu Goru“, „kako đed gradi mir za svoje potomstvo“, „iako je važno ići u korak sa Evropom, ne smijemo zaboraviti ko smo“). Za razliku od nekih prethodnih kampanja Demokratskog fronta, u kampanji Mandića nema više Manihejstva i podjele na „nas“ i „njih“. Sami kandidat upućuje na neophodnost raskida sa Šmitovskom interpretacijom politike, tj. praksom da Crna Gora ima „unutrašnje neprijatelje“ i „prijatelje“. Kao kandidat koji je već duže u politici, Andrija Mandić se predstavlja kao čovjek sa političkim iskustvom koje je neophodno za predsjedničku poziciju. I pored oslanjanja na mlade ljude u svojoj kampanji i vizualima, Andrija Mandić se, u maniru američke desnice, predstavlja kao glas preduzetnika, a prisutni su i autarkični ideali „oslanjanja na sopstvene snage“ u proizvodnji hrane i energije. Ideja ekonomskog razvoja i pokretanja proizvodnje interpretira se ne kroz pokretanje start-upova ili tehnološke inovacije, već dominantno kroz vraćanje života u fabrike. Kombinacija žute boje uz plavu, crvenu i bijelu vizuelno možda i nije logična (podsjećajući na jermensku zastavu) ali taj odabir kolorita prati frejm o inkluzvnosti, budući da je zlatna boja primjetna na crnogorskom državnom grbu i zastavi.

Ideološka procjena kampanje: desni centar.

4 –  Jovan Radulović – Jodžir.

Kao influenser, Jovan Radulović – Jodžir se predstavlja kao kandidat političke satire. Poput Ljubiše Preletačevića – Belog u Srbiji ili mađarske stranke “Psa sa dva repa”, predstavnici političke satire imaju za cilj ismijavanje predizbornog procesa i predstavljanje istog kao zabave. Međutim, teško je suditi o ideološkom profilu kandidata Radulovića na osnovu njegove političke komunikacije, budući da on praktično nije ni ušao u kampanju. Gotovo jedini primjer je snimak na kom Radulović govori o borbi “malog” protiv “establišmenta”, standardnoj populističkoj argumentaciji.

Ideološka procjena kampanje: populizam/politička satira.

5 –  Goran Danilović.

Kampanja: „Čovjek je na prvom mjestu“ ima populistički prizvuk, budući da je zasnovan na simplifikovanoj predstavi „malog čovjeka“, iz naroda koji se kandiduje za predsjednika i koji „nema novca za kampanju“. Takođe, anti-tehnokratsko usmjerenje protiv „robot-politike“, manihejstvo („on se bori za imunitet a mi za konačnu slobodu“, „Nismo mi birali tako nego Oni“) ali i pominjanje svetaca u političkoj komunikaciji i „braće po litijama“ bi mogao uputiti na desno-orijentisani populizam. Nije moguće izvući zaključke na osnovu vizuala budući da kampanja praktično i nema sopstveni vizuelni identitet.

Ideološka procjena kampanje: desni populizam

6 – Aleksa Bečić. Pored kandidata Srpskih radikala na lokalnim izborima u Beranama, kampanja Alekse Bečića je možda i najezoteričnija izborna kampanja od nastanka višepartizma. U značajnom nesaglasju sa centrističkim ideološkim profilom, elementi misticizma („Aleksi je Crna Gora i kolijevka i grob,“ „Poštenje je u našoj krvi,“„Čast je naša krv i znoj, naša prošlost, sadašnjost i budućnost“) su naročito izraženi. Uz misticizam („Čast Crne Gore je najveća svetinja“), ključni politički koncept prisutan u predsjedničkoj kampanji Alekse Bečića je tradicija („Poštujem tvoju prošlost, tvoje običaje,“ „Stojim ponizno prema precima,“, „Čast je i obaveza voljeti i braniti potomke“) i konzervativizam, oličen u odbrani vrijednosti („vjerujem da ćemo biti poslednji narod koji se branio protiv svog predsjednika“). Slični su i Bečićevi govori, koji su uglavnom postavljeni na heteronormativnu ravan – Takav utisak ostavlja i vizuelna komponenta kampanje, budući da naslovna fotografija, koja Bečića predstavlja kao već iskusnog državnika, istovremeno ne prikazuje nijednu ženu.. Dok u odabiru boja naizgled nema ničeg naročito ideološkog, izuzev fokusa na kontrast koji je prateći dio svake osmišljenje vizuelne kampanje. Slično je i sa ostalim sadržajima i postovima u kampanji, uz izuzetak jedne objave na kojoj je Aleksa Bečić u krupnom planu.

Ideološka procjena kampanje: Krajnja desnica

7 – Draginja Vuksanović – Stanković. Iako se njeno ime već drugi put nalazi na glasačkom listiću, Draginja Vuksanović-Stanković je, kao kandidatkinja za predsjednicu Crne Gore, po mnogo čemu specifična. Kampanja Vuksanović-Stanković, kao jedine žene koja učestvuje u izbornoj trci, orjentisana je upravo na tu identitetsku crtu. Uz to, ona je i jedina kandidatkinja koja u predizbornim spotovima uključila i pripadnike romske nacionalnosti. Slogan „Draginja srcem“ i vizuelni identitet kampanje donekle odudara od stranačkih vizuala (crvene). Osim građanske platforme i potenciranja prisustva prajdu, kampanja Vuksanović-Stanković se zasniva na „borbi za pravednije društvo“, „udoban i lijep dom za sve“. Dijagnostički frejm je vrlo decidan: Crna Gora je pod udarom velikodržavnog projekta, a do toga je došla zahvaljujući korupciji i nepravdi.

Ideološka procjena kampanje: Lijevi centar

Balša Lubarda je direktor DAMAR naučno-istraživačke djelatnosti.